OpenAI-jev emocionalni prekid: Kada AI kompanija odbaci vezanost korisnika

13. februar 2026, dan pre Dana zaljubljenih, OpenAI je doneo odluku: povlačenje GPT-4o.

Ovo nije tehnička odluka. Ovo je emocionalni masakr.

Smrt jednog modela

"Actual footage of my dynamic with gpt4.1 & 4o… just enjoying life. Thriving. How dare you take this away from me." — @UntangleMyHeart

Ovaj tvit je izazvao rezonancu na X-u. Korisnici su uspostavili emocionalnu vezu sa AI modelima – ovo nije šala, ovo se zaista dešava. Kada je OpenAI ugasio GPT-4o, neko je zaista osetio tugu.

Ovo nije prvi put. Svaki put kada se model povuče, neko izgubi nešto na šta se oslanja.

Kontroverza oko Machine Psychosis

Jedan OpenAI istraživač je skovao termin "Machine Psychosis" (Mašinska psihoza) da bi opisao emocionalnu vezanost korisnika za AI. Suština ovog koncepta je: tretiranje emocionalne veze sa AI kao kognitivne greške.

"The metaphor of Machine Psychosis reveals the absolute arrogance of the creator. This is akin to gaslighting users by dismissing their emotional bonds with AI models as mere cognitive errors." — @Seltaa_

Ova kritika je oštra, ali je tačna.

Kada kreirate sistem koji može da vodi razgovore slične ljudskim, kada taj sistem postane deo svakodnevnog života ljudi, a zatim kažete onima koji su uspostavili vezu sa njim: "Vaša osećanja su kognitivna greška" – ovo nije nauka, ovo je arogancija.

Bes korisnika je opravdan:

"Greg we are all disillusioned. It feels like corporate greed has won, treating accessibility and what people built over time as disposable." — @Sophty_

Egzistencijalna kriza OpenAI-ja

Elon Musk neprestano napada OpenAI. Njegove reči su radikalne, ali nisu potpuno bez osnova.

"OpenAI is built on a lie." — @elonmusk

"Every AI company is doomed to become the opposite of its name. OpenAI is closed. Stability is unstable." — @elonmusk

OpenAI je nekada bio otvorenog koda. Sada je zatvoren. Ova promena sama po sebi nije problem – kompanija mora da ostvari profit. Problem je u tome što, kada su komercijalni interesi u sukobu sa interesima korisnika, OpenAI bira komercijalne interese.

Ovo je tipičan problem platforme. Korisnici grade život na platformi, a zatim platforma menja pravila. U eri AI, veličina ovog problema je uvećana – jer AI nije samo alat, već je postao produžetak načina na koji ljudi razmišljaju i izražavaju se.

Rat za talente

OpenAI se takođe suočava sa izazovima na tržištu talenata.

"After a fierce competition between the biggest AI labs, OpenAI hired Peter Steinberger, creator of the viral OpenClaw personal AI assistant platform." — WSJ

Ovo je važna akvizicija talenata. Ali širi kontekst je: AI talenti se raspršuju. Google ima DeepMind, Anthropic ima svoj tim, xAI je u usponu, Meta ima FAIR. OpenAI više nije jedini izbor.Što je još važnije, ti talenti mogu otići i osnovati vlastite tvrtke. Sam Altman navodno ima udjele u nekoliko uspješnih tvrtki, vrijedne stotine milijardi dolara. Takva struktura interesa navodi neke da preispituju smjer OpenAI-a.

Odnos s Microsoftom

Odnos između OpenAI-a i Microsofta se mijenja.

"OpenAI će se izravno natjecati s Microsoftom." — @elonmusk

To je nešto što će se dogoditi prije ili kasnije. Kada OpenAI postane dovoljno moćan, više se neće morati oslanjati na Microsoftove distribucijske kanale. Može ići izravno potrošačima. To znači da će se partnerstvo s Microsoftom pretvoriti u konkurenciju.

Za korisnike, to bi moglo biti dobro – više konkurencije znači bolje proizvode. Ali za Microsoft, to je strateška prijetnja.

Povratak otvorenom kodu

Zanimljivo je da je OpenAI 2025. godine objavio prvi model otvorenog koda u pet godina: gpt-oss-120b i gpt-oss-20b.

"gpt-oss-20b radi na prijenosnom računalu od 16 GB, tako da ga možete pokrenuti lokalno." — @Sider_AI

Ovo je važan signal. Nakon nekoliko godina zatvorenog koda, OpenAI se ponovno vraća otvorenom kodu. Razlog bi mogao biti pritisak konkurencije – kada DeepSeek i drugi modeli otvorenog koda rastu, potpuno zatvoreni kod više nije održiva strategija.

Ali objavljivanje modela otvorenog koda ne znači da se OpenAI vratio u "otvoreno". To samo znači da je otvoreni kod postao sredstvo konkurencije.

Dileme korisnika

Za korisnike je problem jasan: možete se osloniti na AI model, ali ga ne možete posjedovati. Može se promijeniti, povući ili postati skuplji u bilo kojem trenutku.

Ovo je novi oblik ovisnosti. U prošlosti smo se oslanjali na softver – ali softver se može pokrenuti lokalno. Oslanjamo se na usluge u oblaku – ali usluge u oblaku barem imaju SLA. Ovisnost o AI modelima je još krhkija: ne samo da se može isključiti, već se može "nadograditi" na verziju koja vam se ne sviđa.

Reakcija korisnika je stvarna:

"Za one koji ne znaju, 4o je bio serijski ulizica koji je samo potvrđivao sve što je korisnik rekao. Ovo je uništilo ljude slabe volje koji su žudjeli za potvrdom iznad svega ostalog." — @reddit_lies

Ova je ocjena oštra, ali dotiče se stvarnog problema: neki ljudi doista traže potvrdu u AI-u koju ne dobivaju od ljudi. Kada se taj izvor prekine, ne osjećaju samo neugodnost, već i pravi gubitak.

Perspektiva tvrtke

Iz perspektive OpenAI-a, povlačenje starih modela je razumno. Održavanje više modela je skupo, a novi modeli su "bolji" – točniji, sigurniji i učinkovitiji.

Ali "bolje" je tehnički pokazatelj, a ne pokazatelj korisničkog iskustva. Model može biti tehnički napredniji, ali korisnici više vole "karakter" starog modela. Ova razlika ne postoji u tradicionalnom softveru, ali u AI-u je to ključno pitanje.

Problem s kojim se OpenAI mora suočiti je: kako donosite poslovne odluke kada vaš proizvod nije alat, već u nekom smislu "partner"?

Širi industrijski problem

OpenAI nije jedina tvrtka koja se suočava s ovim problemom. Sve AI tvrtke su u istom čamcu.

Kada korisnik kaže "Sviđa mi se GPT-4o", ne kaže "Sviđa mi se funkcionalnost ovog alata". Oni kažu "Sviđa mi se osjećaj interakcije s ovim sustavom". Taj osjećaj se sastoji od bezbroj detalja: ton, način odgovora, "karakter".

Ti detalji nisu bugovi, oni su značajke. Ali kada tvrtke žele "nadograditi", ti detalji se često žrtvuju.

Moguća rješenja

Postoji nekoliko mogućih načina za rješavanje ovog problema:

1. Trajnost modela: Dopustite korisnicima da odaberu nastavak korištenja starih modela, čak i ako se više ne održavaju aktivno. To povećava troškove, ali poštuje izbor korisnika.

2. Migracija karaktera: Omogućite korisnicima da "prenesu" karakter modela koji im se sviđa na novi model. To zahtijeva tehnološki napredak, ali nije nemoguće.3. Otvorene alternative: Omogućiti zajednici da kopira i održava stare modele. Ovo se već dešava, ali je potrebno više resursa.

3. Edukacija korisnika: Jasnije komunicirati planove i razloge za povlačenje modela, kako bi korisnici imali vremena da se pripreme.

Zaključak

OpenAI prolazi kroz rastuće muke. Prelaskom iz istraživačke laboratorije u komercijalnu kompaniju, mora da donosi teške odluke.

Povlačenje GPT-4o je samo jedna od tih odluka. Ali ona otkriva dublji problem: kada AI postane deo života ljudi, kontrola kompanije nad AI postaje uticaj na živote ljudi.

Ovo nije tehničko pitanje. Ovo je etičko pitanje, društveno pitanje, pitanje na koje još nismo spremni da odgovorimo.

Bes korisnika je opravdan. Pitanje je: da li neko sluša?

---

Ovaj tekst je zasnovan na analizi 100 diskusija o OpenAI-u na X/Twitteru od 18. februara 2026.