OpenClaw i filozofija jednoroga s jednom osobom

Peter Steinberger učinio je čudnu stvar. Sam je stvorio najbrže rastući open-source projekt u povijesti GitHub-a. Zatim je prihvatio poziv OpenAI-a.

Zanimljivost ove priče nije u tehnologiji, već u dubokim istinama o softveru, radu i vrijednosti koje otkriva.

Bit alata

Kada promatrate slučajeve upotrebe OpenClaw-a, primijetit ćete obrazac: ljudi ga koriste za stvari koje ne bi radili sami, a ne za stvari koje ne žele raditi sami.

Ova je razlika važna.

Ako je ovo drugo, onda je to samo pitanje učinkovitosti. Ali prvo znači da su granice sposobnosti proširene. Vodoinstalater koristi OpenClaw za upravljanje svojim 24/7 sustavom hitnih intervencija. Ne zna pisati kod, ali sada ima AI koji mu pomaže u obradi poziva korisnika, raspoređivanju radnika i praćenju zaliha.

Ovo nije alat koji zamjenjuje ljude. Ovo je alat koji ljudima omogućuje da postanu ono što prije nisu mogli biti.

Paradoks otvorenog koda

Izvorni kod OpenClaw-a ima samo 4000 redaka. U usporedbi s tim, Clawdbot ima 430 000 redaka.

Ova usporedba zbunjuje. Kako projekt s samo 4000 redaka koda može imati tako velik utjecaj?

Odgovor leži u onome na čemu stoji. OpenClaw nije izgrađen od nule. Stoji na ramenima velikih modela kao što su GPT, Claude i Gemini. Jedina stvar koju radi je povezivanje inteligencije tih modela sa stvarnim svijetom.

Kada to shvatite, vidjet ćete veći trend: vrijednost softvera se prebacuje s "implementacije logike" na "orkestriranje inteligencije".

Sve manje ljudi koji pišu kod moraju znati kako implementirati algoritam sortiranja. Sve više moraju znati kako natjerati AI da radi pravu stvar.

Sigurne granice

Neki kažu da je OpenClaw "sigurnosna katastrofa". Zadana vrata 18 000 instanci izložena su internetu. Stotine zlonamjernih vještina kradu ključeve kripto novčanika.

Ove kritike su točne. Ali također propuštaju veću sliku.

Svaki moćan alat je opasan. Linux je opasan. Docker je opasan. Propuštanja AWS ključeva događaju se svaki dan. Opasnost nije razlog da se ljudima zabrani korištenje alata, već poticaj da alati postanu sigurniji.

Sigurnosni problemi OpenClaw-a su stvarni, ali će biti riješeni. Što je još važnije, otkrivaju činjenicu: kada alati postanu dovoljno moćni, sigurnost više nije dodatna značajka, već temeljna potreba.

Mit o jednorogu s jednom osobom

Ljudima se sviđaju priče o "jednorogu s jednom osobom". Jedna osoba, jedan AI, stvara tvrtku vrijednu milijardu dolara. OpenClaw se smatra dokazom ovog sna.

Ali ova priča ima problem.

Peter Steinberger nije počeo od nule. Proveo je 13 godina u Austriji gradeći PSPDFKit, a zatim ga prodao Insight Partnersu. On nije "obična osoba plus AI", već "vrhunski inženjer plus AI".

Ova je razlika važna. AI ne pojačava sposobnosti bilo koga, već sposobnosti onih koji su već sposobni. Čini jake jačima, a ne slabe jačima.

Ali to ne znači da obični ljudi nemaju priliku. To znači da se prag mogućnosti promijenio. Morate prvo postati stručnjak u nekom području, a zatim AI može pojačati vašu vrijednost.

Agenti i ljudi

OpenClaw predstavlja novu vrstu softvera: agente.

Softver tradicionalno pasivno reagira. Kliknete gumb, on izvršava radnju. Agenti su drugačiji. Dajete mu cilj, on sam odlučuje kako ga postići.

Ova razlika izgleda mala, ali ima dalekosežne posljedice.

Kada kažete OpenClaw-u "pomozi mi zaraditi novac", on može analizirati učinkovitost cijena Polymarketa, pronaći prilike za arbitražu, a zatim automatski izvršiti transakcije. Ne morate donositi nikakve odluke tijekom cijelog procesa.

Ovo je izvor straha, ali i izvor nade.

Strah je zato što gubimo kontrolu. Nada je zato što možemo raditi stvari koje prije nismo mogli.

OpenAI-jeva oklada

Peter Steinberger nije se slučajno pridružio OpenAI-u.

Sljedeća bitka OpenAI-a nije model, već agent. Model generira tekst. Agent generira akciju.

Vrijednost teksta je ograničena. Vrijednost akcije je neograničena.

Kada OpenAI kaže da želi "dovesti agente svima", ne govori o tehnološkoj demokratizaciji. Govore o većem tržištu. Svima bi mogao zatrebati AI agent, baš kao što bi svima mogao zatrebati pametni telefon.

OpenClaw je prototip ove budućnosti. Grub, opasan, ali nepogrešivo moćan.

Kraj produktivnosti

Japanski programer @Taishi_yade rekao je: "Riječ produktivnost nestaje."

Ne misli da nam produktivnost više nije potrebna. Misli da kada AI može raditi 24/7, ljudska produktivnost više nije usko grlo.

Ne morate raditi više. Ono što trebate učiniti je razmisliti što želite da AI radi.

Ovo nije fantazija lijenih ljudi. Ovo je temeljna promjena u prirodi posla.

Zaključak

OpenClaw je nesavršen alat. Ima sigurnosnih problema, skup je i ima strmu krivulju učenja.

Ali budućnost na koju ukazuje je jasna.

U ovoj budućnosti softver više nije alat, već partner. Ne morate mu govoriti svaki korak, samo mu morate reći što želite postići.

U ovoj budućnosti izlaz jedne osobe može premašiti izlaz tima. Ne zato što je ta osoba pametnija ili radi više, već zato što stoji na ramenima AI-a.

U ovoj budućnosti posao više nije izvršavanje zadataka, već dizajniranje zadataka.

Peter Steinberger je vidio ovu budućnost. Sada je vidi i OpenAI.

A ti?